radoznalosti
Mitovi & činjenice
Plastika je materijal sveprisutan u našem svakodnevnom životu, koji se koristi u širokom spektru proizvoda od posuda za hranu do kućnih aparata, od automobila do medicinskih uređaja. Međutim, plastika je takođe u središtu mnogih rasprava i zabrinutosti u vezi sa životnom sredinom i zdravljem ljudi. Kao rezultat toga, pojavili su se brojni mitovi i nesporazumi u vezi sa ovim materijalom. Ova serija pitanja ima za cilj da se pozabavi i razreši neka od najčešćih i najraširenijih uverenja o plastici, sa ciljem da se obezbedi jasnije, naučno zasnovano razumevanje upotrebe, recikliranja i uticaja na životnu sredinu.
Izvori sa sajta:
Evropska unija traži od nas da eliminišemo plastičnu ambalažu za jednokratnu upotrebu i zamenimo je ambalažom koja se može kompostirati. Zašto to ne uradimo?
Evropska direktiva o plastici za jednokratnu upotrebu zabranjuje, od juna 2021. godine, samo neke ograničene kategorije proizvoda (npr. tanjiri i pribor za jelo za jednokratnu upotrebu). Međutim, ista direktiva potpuno izjednačava trenutnu bioplastiku sa tradicionalnom plastikom.
Izvori: Direktiva Evropskog parlamenta i Saveta, član 3. stav 5. Uredbe (EZ) br. 1907/2006
Postoji mnogo alternativnih materijala za plastiku: staklo, aluminijum, karton... Zašto ne prestanemo da koristimo plastiku koja je toliko štetna za životnu sredinu?
Ne postoje proizvodi koji nemaju uticaj na životnu sredinu, u fazama ekstrakcije, proizvodnje, transporta i naravno u završnoj fazi odlaganja na kraju životnog ciklusa.
Kada razmišljamo o plastici, fokusiramo se samo na završnu fazu, odnosno kada ona postaje otpad, ali bi bilo od suštinskog značaja analizirati njenu održivost procenom svih životnih faza. Otkrili bi se zanimljivi podaci koji odbacuju mnoga verovanja. Mali primer: ako bismo prešli sa plastike na karton, bilo bi neophodno da imamo na raspolaganju sedam puta veći broj kamiona za transport od sadašnjeg, sa odgovarajućim povećanjem emisije CO2 u životnu sredinu.
Izvori: British Plastic Federation
Zašto ne zamenite plastiku bioplastikom koja je ekološki prihvatljiv materijal?
Prva prepreka za zamenu plastike bioplastikom je globalni proizvodni kapacitet bioplastike, koji pokriva manje od 1% potreba za plastikom.
Drugi problem su karakteristike koje nisu uvek pogodne za zahtevane primene. Takođe je važno naglasiti da održivost proizvoda treba proceniti analizom uticaja na životnu sredinu tokom celog životnog ciklusa metodom LCA. LCA analize ponekad daju iznenađujuće rezultate koji opovrgavaju uobičajeno mišljenje da je plastika najgori od svih materijala.
Izvori: European Bioplastics Nova Institute
Da li plastična ostrva u okeanima koja zagađuju vode nisu dovoljna da zaustave proizvodnju plastike?
Odlaganje otpada u životnoj sredini je, nažalost, široko rasprostranjena pojava u svetu, posebno u nekim zemljama koje imaju velike odgovornosti u tom pogledu; u stvari, 90% morskog otpada je onaj koji donosi 10 velikih reka, 8 azijskih i 2 afričke. Iako su Italija i Evropa marginalno odgovorne za zagađenje mora, one nisu izuzete od traženja i pronalaženja rešenja. Kao što građani nisu oslobođeni od toga da se ponašaju korektno i poštuju životnu sredinu.
Rešenje je delovati na disperziju otpada i svakako ne odustati od dragocenog i osnovnog materijala kao što je plastika.
Izvori: Environmental Science & Technology 2017
Mnogo se priča o reciklaži, ali ne može se svaka plastika reciklirati. Zar ne bi bilo iskrenije to priznati?
Nema sumnje da je reciklaža dobar proces u ekološkom smislu: štedi neobrađenu sirovinu, smanjuje emisije CO2, sprečava akumulaciju otpada na deponijama. U Italiji se 43% ambalaže puštene u potrošnju reciklira, a 1,175 miliona tona recikliranog plastičnog materijala koristi se za proizvodnju novih predmeta (19% ukupne korišćene plastike). Lanac snabdevanja plastikom je posvećen povećanju udela recikliranja, kao i usklađivanju sa ciljevima EU o 100% recikliranju do 2030. godine, sledeći dve linije delovanja:
- pravljenje ambalaže koja se može 100% reciklirati sa raspoloživim mehaničkim tehnologijama;
- proučavanje novih tehnologija recikliranja.
Izvori: Corepla Izveštaj o održivosti 2019, Unionplast, IPPR
Da li će porez na plastiku smanjiti potrošnju plastičnih proizvoda?
Italijanska industrija prerade plastike, druga u Evropi, angažovana je na putu razvoja i konverzije koji zahteva inovacije, istraživanje i investicije. Porez na plastiku utiče na sektor i rizikuje da iscrpi izvore finansiranja. Italija je jedina u Evropi koja je uvela ovu meru koja, zajedno sa kampanjom demonizacije plastike, nanosi štetu nacionalnoj industriji umesto da je podrži u investicijama. Plastika je nezamenljiva u mnogim primenama i umesto kažnjavanja kompanija, treba podsticati reciklažu, jačati postrojenja i promovisati upotrebu reciklirane plastike.
Mnogo se priča o cirkularnoj ekonomiji, ali se u međuvremenu proizvedu milioni tona plastike i jako mali deo se reciklira. Da li plastika igra ulogu u cirkularnoj ekonomiji?
U Italiji se 43% ambalaže puštene u potrošnju reciklira, a naše kompanije su posvećene postizanju ciljeva 100% recikliranja koje je postavila Evropska unija do 2030. godine. Pored toga, Italija prednjači u upotrebi reciklirane plastike, koja čini 19% svih plastičnih materijala koji se koriste u proizvodnji, u odnosu na evropski prosek od 6%.
Izvori: Corepla Izveštaj o održivosti 2019, Unionplast, IPPR
U školama su plastične boce za vodu zamenjene metalnim. Zašto se sada ide korak unazad?
Nacionalna unija potrošača (UNC) pozvala je na zaustavljanje distribucije čeličnih i aluminijumskih boca za vodu u školama. Masimilijano Dona, predsednik UNC, u saopštenju za medije piše: „Očuvanje planete je svetinja, ali to ne možemo da radimo na uštrb naše dece. Svi znamo da ako se plastika ne reciklira na odgovarajući način može da nanese ogromnu štetu životnoj sredini, ali još uvek ne znamo koje su posledice po naše zdravlje dugotrajne upotrebe boca za vodu napravljenih od materijala sumnjivog porekla. Stoga se planeta ne spašava demagoškim izborima, već radom na povećanju broja recikliranja i istovremeno izgradnjom propisa o proizvodima kao što su boce za vodu kako bi se zaštitilo javno zdravlje…“
Plastika živi stotinama godina, zar to nije dovoljno da se drastično smanji njena upotreba?
Plastika je revolucionaran, ekonomičan, svestran i lagan materijal koji je poboljšao naše živote demokratizacijom potrošnje i zamenom ogromnih količina prirodnih materijala. Da li bismo mogli da priuštimo da ponovo imamo veoma teške automobile koji troše velike količine goriva? Ili da kupimo naočare sa okvirima napravljenim od kornjačinog oklopa? Ili nosimo namirnice iz prodavnice kući bez ambalaže, bez ikakve zaštite, higijene ili trajnosti? Plastika se mora reciklirati i ponovo koristiti, podstičući proces koji štedi prirodne resurse. Industrija radi na tome da se plastika u potpunosti može reciklirati. Uradite svoj deo posla, precizno odvojite vrste smeća.
Zašto se u supermarketima ne eliminiše sva ta beskorisna plastična ambalaža?
Plastična ambalaža ne služi samo za zaštitu hrane, obezbeđivanje higijene, olakšavanje logistike i prikazivanje informacija o proizvodu, već pre svega za produženje njenog roka trajanja. U Italiji, bacanje hrane dostiže vrednost od 15 milijardi evra, što je skoro jedan procenat BDP-a, od čega 11,8 milijardi otpada na domaćinstva. U zemljama gde se ambalaža koristi u manjoj meri, od proizvodnje do potrošnje se baca polovina hrane, što ima ogroman negativan uticaj na životnu sredinu. FAO procenjuje da se u svetu baca 1,3 milijarde tona hrane godišnje, što odgovara vrednosti od 1000 milijardi dolara.
Izvori: Univerzitet u Bolonji – Nauke o hrani, FAO